Tjelesna svjesnost
Tijelo i um ne bi trebalo gledati kao dva odvojena entiteta, već aktere podjednako važne za našu stabilnost. Kulturološki uslovljeno tijelo se doživljava kao prezentacija sredini, ali ne postoji tjelesno iskustvo. Na tijelo se osvrnemo tek kada se javi fizička bol i nelagoda. Naše potrebe se javljaju preko uzbuđenja koja se pojavljuju u vidu energije koja se identifikuje kroz tijelo.
Ukoliko to ne osvijestimo postajemo teško adaptivni, to dovodi do nezadovoljenja potreba i stvaranja tenzije što za posljedicu ima pojavu opšteg nezadovoljstva. Otuđenosti od tijelesne osnove, može dovesti do razvoja bolesti i narušenog mentalno zdravlja. Kada su u pitanju tjelesne senzacije, najlakše je uočljiva pojava ubrzanog disanja, osjećaja pritiska i težine u grudima, nemira u stomaku i sličnih pojava koje su veoma česta pratnja naših emocija. To je način da organizam komunicira sa okolinom. Mi često ignorišemo sve signale koji dolaze iz tijela. Dakle nepovoljne okolnosti su put kojim se tijelo odvaja od ja i postaje odvojeno od psihe. Obuzdavanje od kontakta sa sredinom pobuđuje anksioznost i vodi ka depresiji. Osoba ne pronalazi kapacitete u tijelu i nema oslonac da isproba pomjeranje granica u odnosu sa drugima jer postoji strah od prihvatanja sredine.
Čovjek često svoje tijelo doživljava kao prezentaciju okolini i sredstvo za ostvarivanje kontakta, međutim usudila bih se reći da je tijelo najrealniji pokazatelj naših trenutnih stanja. Veoma rijetko osobe usklađeno izražavaju svoje misli i osjećanja sa govorom tijela. Kada dođe do podizanja svijesti o procesima koji se odvijaju u tijelu, postepeno u svijest dolazi značenje onoga što stoji iza tjelesne napetosti. Kada dođe do podizanja svijesti o procesima koji se odvijaju u tijelu, postepeno u svijest dolazi značenje onoga što stoji iza tjelesne napetosti, a terapeut je tu da integriše klijentovo iskustvo.

Comments
Post a Comment