Postporođajna depresija

Postporođajna depresija je kompleksno mentalno zdravstveno stanje koje može uticati na majke nakon porođaja. Ovo stanje može biti posmatrano kao disbalans u percepciji sebe, svijeta i odnosa sa drugima.

Biti majka u današnjem društvu, predstavlja veći izazov nego ikada ranije, ito zbog uloga koje žene obavljaju. Očekivanje od žena su veoma velika i to dovodi do stavljanja dodatnog pritiska i stresa. Jedan od ključnih izazova jeste uspostavljanje balansa između karijere i porodice.

Pored gore navedenog, moderno majčinstvo nosi sa sobom i pritisak savršenstva. Za to su zaduženi, da ne kažem krivi društveni mediji na kojima se veoma često prikazuju idealizovane žene koje pored toga što izgledaju besprjekorno, svjedoče tome da im sve u životu ide savršeno i bez napora. Neminovno je da izvrnuta percepcija, standard i očekivanja dovode do osjećaja inferiornosti i neadekvatnosti žena koje se suočavaju sa stvarnim izazovima i poteškoćama svakodnevnog života. 

Fokusirala sam se na majke jer trenutno govorim o postporođajnoj depresiji, ali moram da naglasim da je ovo problem koji se tiče žena globalno. Model ljepote i stil života koji se plasira kao standard i koji je postao mjerilo za normalnost, daleko je od onoga što je realnost.

Očevi se takođe mogu suočiti sa različitim izazovima i emocionalnim iskustvima nakon rođenja djeteta, istina je da i oni mogu da osjećaju veliku anksioznost, nesigurnost i nedostatak samopouzdanja u svojoj ulozi oca.

Na osnovu mog iskustva iz porodilišta, mogu da kažem da je strah emocija koja je svima bila prisutna i ispoljavala se na određeni način. Istina je da smo sve sa svojim sličnostima i različitostima, osjećale jednu kolektivnu emociju straha. Strah za sebe, za biće koje je tek došlo na svijet, za očekivanja koja su stavljena ispred nas, za to da li smo stvarno spremne, i šta ako pogriješimo? Strah da će taj osjećaj koji se pojavljuje, trajati vječno. 

Rekli su da to treba da bude najsrećniji dan u životu kako u našoj kulturi često čujemo, a mi smo toliko duboko u našim unutrašnjim procesima, da tu sreću osjetimo tek u kratkim intervalima, ako se uopšte uspije pojaviti na površini. Da li to znači da već nismo dovoljno dobre majke?